Svi materijali koji se koriste za pakovanje proizvoda, zaštitu i transport od proizvođača do potrošača predstavljaju ambalažni otpad nakon upotrebe.
Prema Zakonu o upravljanju otpadom materijali koji se koriste u proizvodnji ambalaže moraju biti dizajnirani tako da tokom svog ciklusa upotrebe ispunjavaju uslove zaštite životne sredine i zdravlja ljudi.
Najčešći ambalažni otpad su plastične PET flaše, celofani, kutije, kese, staklena ambalaža, najlon, drvene kutije, papirne kutije, streč folije i slične vrste otpada.
Najveći problem sa ambalažnim otpadom je da zbog njegove svakodnevne upotrebe predstavlja najveći procenat otpada na deponijama i u životnoj sredini generalno.
Zagađivanje životne sredine – kese, flaše i papir najčešće završavaju kao otpad na ulici i u parkovima, šumama i vodama ugrožavajući na taj način živi svet.
Emisija štetnih gasova – proizvodnja i transport ambalaže utiče na povećanje potrošnje električne energije i povećanu emisiju gasova koji pojačavaju efekat staklene bašte.
Prenatrpavanje deponija i stvaranje divljih deponija – ambalažni otpad zbog svoje zapremine zauzima najveći procenat deponija, a zbog svojih svojstava otpušta hemikalije u zemljište i vodu, a često dolazi i do požara pri čemu se zagađuje vazduh.
Trošenje prirodnih resursa – proizvodnja ambalažnog otpada utiče na ubrzano trošenje prirodnih resursa kao što su šume, nafta i minerali.
Zagađivanje mora i reka – količina ambalažnog otpada, naročito flaša i kesa u morima, okeanima i rekama je jedan od najvećih ekoloških problema današnjice.
Većina ambalaže pored osnovnih materijala sadrži i dodatne štetne materije kao što su lepkovi, boje, premazi itd.
U slučaju određenih vrsta ambalažnog otpada, i sam materijal predstavlja opasnost po ljudsko zdravlje i životnu sredinu.
Recimo, poznato je da je PET plastika ogroman globalni problem, ne samo zbog neuništivosti, već i zbog tendencije da otpušta mikroplastiku i da ovi sitni delovi plastike zatim dospevaju u zemljište, vodu i živa bića.
Istraživanja su pokazala da se mikroplastika nalazi gotovo u svemu (uključujući hranu), a zastrašujuća statistika govori u prilog tome da svako od nas nedeljno pojede toliku količinu plastike, da bi se od nje mogla sastaviti jedna platna kartica!
Ne moramo posebno da naglašavamo koliko je važno rešiti se ambalažnog otpada na savestan način, da ne bi predstavljao pretnju za živa bića i prirodu oko nas, niti se nakupljao u životnoj sredini ili na deponijama kao jedna od najučestalijih vrsta otpada.
Reciklaža ambalažnog otpada je jedna od najbitnijih stvari kada je u pitanju očuvanje životne sredine.
Kapacitet za skladištenje PET ambalaže u svim našim centrima iznosi 3.000 tona godišnje.
U 2021. godini zahvaljujući reciklaži ambalažnog otpada, proizvedeno je 1.467 tona manje CO2.
Tri centra za tretiranje reciklažnog i drugog otpada na teritoriji Republike Srbije.
Snaga solarne elektrane za napajanje kompletnog pogona u Kraljevu iznosi 550kW.
Ukoliko se pravilno odlaže i tretira, PET ambalaža može da se reciklira neograničen broj puta.